Moj Pariz, 1944

Član francuskog pokreta otpora priključen američkim snagama u oslobađanju Pariza 1944. godine - Izvor: Wiki
Član francuskog pokreta otpora priključen američkim snagama u oslobađanju Pariza 1944. godine – Izvor: Wiki

Kroz musavi prozor smo videli zloslutne, nauljene cevi pušaka kako špartaju niz ulicu Fobur Sen Deni.
Parižanke su pokupile vešeraj i navukle teške zastore na prozore – nepotreban detalj po tmurnom danu kao što je ovaj. Kler me je ponudila smotanom cigaretom iz male, uglačane metalne kutijice, ali sam odmahnuo pokretom ruke dok je njen upaljač bljesnuo u tišini. Nacistički oficiri su odmarširali iza ugla i bulevar de Maženta je ponovo bio miran. Bakalnica je bila zatvorena i mršavi pas je razočarano čučao ispred limenog pokrova.

* * *

Izašli smo iz taksija, hladan vazduh mi je umio lice, dobacio sam mršavom Marokancu svežanj evra i podigao kragnu kaputa. Bastilja je pulsirala, automobili su energično pravili krugove, miris benzina, šiše i poslastičarnica se mešao dok sam pomogao Kler da u vrtoglavo visokim potpeticama nađe uporište. Momak Albanac nam je samo klimnuo na ulazu i mi smo u kultni Bario Latino uleteli praćeni negodovanjem golobradih Parižana koji su cupkali na hladnoći zbijeni u gomili. Teški kubanski ritmovi su odzvanjali dupke punom salom, a mi smo se penjali sve više i više, sprat po sprat, u crveno, crveno, dok su na balkonima, ljudi znoj salse nadomešćivali krupnim gutljajima mohita.

* * *

Potkrovlje je smrdelo na pacove, smrt i samoću. Kler i ja smo se ogrnuli debelim ćebadima, ne progovorivši ni reči. Golubovi su se šćućurili na gredama, kao da čekaju našu naredbu da polete u nebo i navode bombardere. Oružje je bilo poslagano u uglu našeg višemesečnog skloništa, koje će pedesetak godina kasnije biti pretvoreno u mali, ali luksuzan apartman, koji će po basnoslovnim cenama biti izdavan bogatim američkim studentima umetnosti i kineskim mladim bračnim parovima na njihovom proputovanju kroz Evopu gde će se više interesovati za luksuzne izloge nego fasade poškropane krvlju. Godinu dana kasnije mladi američki pešadinac Selindžer će upoznati svog idola Hemingveja u jednom stanu dalje niz ulicu. Obojica će prećutati užase rata koji će ih pratiti do smrti, ali to je tema neke druge priče, koju će možda neko drugi ispričati. Kler je naslonila čelo na mršava kolena, sedeći na podu u uglu. U ruci je držala papir na kome je urednim, odlučnim rukopisom stajalo „La Résistance“. Znali smo i ona i ja da će neko od nas umreti sutra i nismo želeli da se opraštamo.

* * *

Pariz ujutru, autorska fotografija
Pariz ujutru, autorska fotografija

Naš znoj se topi i mi postajemo jedno. Jedno, u moru šljaštećih haljina i uglačanih vrhova cipela, manžetni i leptir mašna, jedno, u moru mešanog alkohola, koji se prolivao u bitki za šank, dok je muzika odzvanjala duž ulice sve do stanice Ledru Rolen, pozivajući mlade da izađu sa podignutim čašama, da se zauvek izgube u lavirintu gasnih fenjera optočenih čuvenim fasadama, pronađu svoj odraz u tami skupih barova, da se ujutru probude ulepljeni budućnošću i da potrče na Senu i uz vreli espreso posmatraju brodove kako nestaju u daljini, baš tu negde gde se vrhovi katedrale Notr Dam nadvijaju nad legendarnom knjižarom Šekspir i prijatelji. Kler me je lagano poljubila u obraz i stegla za ruku. Napolju je svitalo. Požurili smo u njen mali potkrovni stan koji je nasledila od bake, po kojoj je dobila ime. Radovi nisu bili gotovi i pod je bio posut ivericom. Neće se zadržavati ovde, kaže, dok stavlja džezvu na vrelu ringlu. Bretela haljine je pala, otkrivajući belo rame na prvim zracima sunca. Iznajmljivaće ga bogatim američkim studentima umetnosti i kineskim mladim bračnim parovima na njihovom proputovanju kroz Evopu, kaže.

Prišao sam još jedan korak.

————

Hvala vam što me pratite i podržavate. Na vaš zahtev uz pomoć moje izdavačke kuće dolazim u Srbiju na književnu turneju. Datumi su sledeći:

21.12.2015 Kragujevac: Studentski kulturni centar,
Radoja Domanovića 12, sa početkom u 20:00
Druženje sa čitaocima:
Kafić Maribu Miloja Pavlovića 9/17 od 17:00

22.12.2015 Pančevo: Kulturni centar Pančeva,
Galerija Milorada Bate Mihailovića, V. Ž. Mišića 4, sa početkom u 20:00
Druženje sa čitaocima:
Štab pogon, Trg kralja Petra Prvog 8-10 od 17:00

23.12.2015 Zrenjanin Zeleno Zvono,
Trg Slobode 7, sa početkom u 20:00
Druženje sa čitaocima:
Zeleno zvono sa početkom u 17:00

24.12.2015 Novi Sad Kafe galerija Izba,
Železnička 4, sa početkom u 20:00
Druženje sa čitaocima:
Poslastičarnica Vremeplov, Bul. Oslobođenja 96, Novi Sad sa početkom u 17:00

25.12.2015 Niš, prostor za kreativno delovanje Deli,
Davidova 2, sa početkom u 19:00
Druženje sa čitaocima:
Irish Pub Crazy Horse, Davidova 8 sa početkom u 16:00

26.12.2015 Kikinda, Kikindska bliblioteka “Jovan Popović”,
Trg Srpskih Dobrovoljaca 5, sa početkom u 19:00
Druženje sa čitaocima:
Caffe caffe, Trg Srpskih dobrovoljaca 16:00 sa početkom u 16:00

27.12.2015 Ruma – lokacija naknadno

 

One thought on “Moj Pariz, 1944

Leave a Reply to vladislavradak Cancel reply

Your email address will not be published.